Dragica Reinholz
Završila je Studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike i cijeli je svoj radni vijek provela u zdravstvenoj struci.
Izdala je samostalnu zbirku poezije Držim se za zrak. Njena poezija objavljena je u zajedničkim zbornicima: Na početku novog kruga, Utoplimo krčku zimu, Hod se nastavlja, V praznoče živim, Kaj-Kustošija, Stara lipa, Došel bum v Bistricu, Draga domača rieč, Pod murvu na krče, Senje i meteori, Susret riječi, 41. KAJ, Mirisi lipe, Kajkavski naš svagdašnji i mnogim drugima.
Pjesme su joj objavili književni portali: Čovjek-časopis; Strane, portal za književnost i kulturu; Astronaut, magazin za književnost i kulturu i dr.
Sudjelovala je na mnogim recitalima i festivalima kajkavske poezije gdje su i njene pjesme nagrađene, a neki od njih su 57. recital kajkavske poezije Krapina te 29. festival kajkavske poezije Kaj-Kustošija2022.
Članica je društva Kajkaviana u Donjoj Stubici i aktivno sudjeluje u njihovoj Kajkavskoj radionici. Članica je i Krapinsko-zagorskog ogranka DHK-a.
Piše poeziju i kratke priče na standardu i kajkavskom dijalektu Zlatara i okolice.
Pjesme
Persten
Serce touče jake
poslušam popevanje sake
moužika se se bliže čuje
moj dragi z njom dohaja.
Persten na rouki gledim
sou ljubaf f njemu pospravim
okrouglji je kak sonce
v mojem sercu odvezal je se konce.
Mamek se f kuhinji plače
dok spretne zgotavlja kolače
dekljica ju ostavlja
tak mora biti, hu sebi ponavlja.
Tatek je tobož vrata zaprl
perste je skerem podrl
a kad je zet blizu došel
vrata je širem z veseljem otprl.
Vrata se otpiraju
čez persten okrougli gledim
bu dragi same moj
ak ga z okem f perstenu hlovim.
Serce touče jake
moj dragi tira touge sake
pou me je z mužikaši došel
gladi me sikoud i košuje slatke.
Manje poznate riječi: hu sebi ‒ u sebi, skerem ‒ skoro,
sikoud ‒ svuda, tobož ‒ kao da, zaprl ‒ zatvorio, podrl ‒ istrošio
(Pjesma je nagrađena na 29. festivalu kajkavske poezije Kaj-Kustošija 2022.)
Triebim rieči
V rane jutre sonce mi na okne
Kouči
V oči mi svietli
Kapke od souzi zljepljene
Pomalu odvaja i suši,
Kak mati me gladi
K sebi priziva i same muči.
Bogek je meni dal rieči
A ja iste, same mučim
Resipane po stolu
Su snočka ostale
Žiškov su poune
Smetje ih skriva
Stol su čisti zamazale
Nektere su na pod opale
A ti ih gaziš,
V smetnjak pospravljaš
A nejgda su zdrave i fletne
Po hiže tancale.
Sonce mi čez okne kriči:
Diči se moraš
Posla prijeti
Rieči koj su na stolu ostale
Početi triebiti.
Žiške z klicu skuriti
Da seme ne poništiju,
Smetnjak smetnjaku vrnuti
Da skupa v črnu zemlju
Prepadneju,
Zdrave kupčeke napraviti
I v čiste serce
Ih liepe pospraviti.
Manje poznate riječi: triebim ‒ prebiram, okne ‒ prozor, kouči ‒ kuca, muči ‒ šuti, snočka ‒ sinoć, žiški ‒ nametnici, smetje ‒ smeće, nektere ‒ pokoje, nejgda ‒ nekad, fletne ‒ spretne, hiža ‒ kuća, tancale ‒ plesale, čez ‒ kroz, kriči ‒ viče, skuriti ‒ spaliti, kupčeki ‒hrpice
(Pjesma je nagrađena na 57. recitalu kajkavske poezije u Krapini.)
Siva mladenka
Moje souze več niesu slane
Ne kapljeju po obrazi
Su kapale douge
Dok su još nadu imele
Da bu moj dragi
V oči me pogledal
I z vrouči vusnicami
Tougu zanavek stiral.
Sad čista sol
Nutre na serce curi
Bogek dragi
Ej vidiš kak otprieta
Rana fejst bolji.
Sake stvorenje svojuga
Para oče imeti
Ja sam sama
I kak souhi souk
Bom taki poukla
I zgorela bum ljefke
Same vrouči ogenj
Vesel bu mi bil
Ja bum njegova mladenka
Siva ,
Z njim bum v pepelu zaspala.
Manje poznate riječi: fejst ‒ jako, sake ‒ svako, oče ‒ hoće, souhi ‒ suhi, souk ‒ suho drvo
Oreh
Z terde zemlje sme zišli
Na drieve se spljiezali
Z tičeki zapopievali
V gnijezde se naluknuli
I na mlade pazili
Kad je sonce grele
Ili dežđ curel kak da bi
S hampera vodu zljieval
I do niti nas smakal
Mi sme na drievu ostali
Z listjem i svržjem sme rasli
Dok jednuga dana oreh
Niesme postali
Pod terdu ljusku sme se skrili
Tiela pod nju stisnuli
Jeden drugome obrnuli
V dvije komušine
Rasklimana serca pospravili
Hudi veter sad z nami namieče
Voda nas v grabu tira
Merzli led nam serca stišče
Glave kak loptu po blatu kotura
Ljuska je terda, zlu ne popušča
V jesen nas bu veverica našla
Z grabe zvliekla
V gnijezde pospravila
Na vuljetje
V zemljicu zakopala
A mi bume zišli
I opet bume mladi
Kak v orehu
Skupa se bume držali.
Manje poznate riječi: spljiezali ‒ popeli, hamper ‒ posuda za vodu, svrži ‒ grane, komušine ‒ polovice oraha,kotura ‒ kotrlja, terda ‒ tvrda, zvliekla ‒ izvukla, vuljetje ‒ proljeće, zišli‒ izašli